Adolescencija i prijelaz u odraslost svakako su izvor velikih promjena za mladu osobu. Uz sve ono što im ide u prilog i čini tu fazu njihova života posebno lijepom, mladi se danas susreću s brojnim teškoćama i preprekama. Naravno, neki izazovi su normalni i poželjni kako bi se mlade osobe osamostalile, naučile nositi sa stresom svakodnevice i rasle, no postoje i one otegotne okolnosti s kojima se mladi često ne mogu (niti trebaju) sami uspješno nositi. Problemi na poslu ili sa samim pronalaskom posla, neizvjesna financijska situacija, pritisak okoline i različita ,,trebanja” i ,,moranja”, paradoks društvene izoliranosti uz porast socijalizacije virtualnim putem, globalni problemi poput klimatskih promjena, ratova, pandemije i sl. neupitno utječu na mentalno zdravlje mladih. Navedene pojave često izazivaju neugodne emocije poput straha, tuge, usamljenosti i tjeskobe, a ponekad doprinose i razvoju ozbiljnijih psihičkih smetnji. Najčešće su to neki od poremećaja raspoloženja (prvenstveno depresija) ili anksioznih poremećaja, poremećaj prilagodbe, ovisnosti (npr. o alkoholu, drogama ili internetu), poremećaji prehrane, akutni stresni poremećaj i sl.
Mladi koji tek ulaze na tržište rada znaju nailaziti na probleme s kojima se ranije nisu susretali i možda nemaju adekvatne resurse za iznalaženje rješenja u tim novim situacijama. Ono što se zna događati je da mladi stručnjaci ne dobivaju zadovoljavajuću podršku u svijetu rada, a ponekad ih se uz to diskriminira, omalovažava i općenito ne shvaća ozbiljno zbog njihove dobi. Sve to može dovesti do pojačanog stresa, smetnji mentalnog zdravlja i osjećaja psihološke nesigurnosti na radnom mjestu. Prema Amy Edmondson (2018), psihološka sigurnost na radnom mjestu odnosi se na poslovnu klimu u kojoj zaposlenik vjeruje i zna da se može nesputano izražavati, odnosno da može poduzeti određene rizike, postavljati pitanja, iznositi ideje, priznati pogrešku i sl. bez straha od ismijavanja, kazne i drugih neugodnih posljedica ili udaraca na kredibilitet. Brojni su pozitivni ishodi na radnom mjestu povezani sa psihološkom sigurnošću na poslu pa je važno nastojati stvoriti radnu sredinu u kojoj se svi zaposlenici osjećaju uvaženo i sigurno. Kada se nažalost nađu u psihološki nesigurnom radnom okruženju, za mentalno zdravlje mladih ključni su faktori psihološke otpornosti, fleksibilnosti, samoregulacije, samopoštovanja i samopouzdanja kako bi znali primjereno reagirati, ne žrtvujući pritom svoju autentičnost, svoje potrebe i dobrobit.
Uz sve nepredvidive okolnosti i poteškoće, pozitivno je što današnji mladi više razgovaraju o psihičkom zdravlju nego što je to bio običaj kod starijih generacija i često puno više znaju o toj temi od svojih roditelja, što nije začuđujuće s obzirom na to da su im na internetu dostupni brojni edukativni sadržaji i oblici psihološke (samo)pomoći. Pritom, naravno, treba razlikovati pouzdane izvore informacija od nepouzdanih, kao i stručne oblike pomoći od onih manje stručnih ili čak potencijalno štetnih. Iznimno je važno educirati mlade ljude, dati im priliku za učenje, stjecanje iskustva i kompetencija te im pružiti adekvatnu podršku kako bi se razvijali i rasli bez straha od odbačenosti i osjećaja manje vrijednosti.
Udruzi za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga mlade se osobe mogu obratiti za besplatnu pravnu pomoć vezano uz povrede prava iz radnog odnosa, diskriminaciju i zlostavljanje na radnom mjestu, kao i za besplatnu psihološku podršku kako bi se osnažili, sagledali svoju situaciju iz nekog novog kuta ili unaprijedili svoje resurse za nošenje s osjećajem psihološke nesigurnosti na poslu i različitim posljedicama neprimjerenog postupanja koje doživljavaju na radnom mjestu.
REFERENCA:
Edmondson, A. C. (2018). The fearless organization: Creating psychological safety in the workplace for learning, innovation, and growth. John Wiley & Sons.